Uzme li se PK Alan kao ishodište, moguće je najmanje sedam dana zaredom odlaziti na poludnevne ili cjelodnevne planinarske izlete u bližu i dalju okolicu, a da se cilj ne ponovi. Dobar dio tih markiranih staza je moguće proći kružno tako da se najvećim dijelom ne vraćamo istim putem. Moguće su šetnje od oko dva sata pa do cijeli dan, a mogu se raditi i dvodnevne kombinacije s noćenjem u nekom od okolnih planinarskih skloništa ili kuća. Preporuča se uvijek ponijeti dovoljno vode i baterijska svjetiljka. Poželjno je javiti dežurnom planinaru pravac kretanja s ciljem i planirano vrijeme povratka.
Osim markiranih planinarskih staza postoji i mreža tvrdih šumskih cesta koje mogu odlično poslužiti za izlete biciklom ili za kombinacije bicikla i hodanja. Po Premužićevoj planinarsko-turističkoj stazi nije dopuštena vožnja biciklom (ili motorom). Na početku staze postoji jasan znak zabrane postavljen od Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Općenito je poželjno koristiti planinarske staze isključivo za pješačenje. Nekim ciljevima se može, ukoliko se želi uštedjeti vrijeme, prići vozilom po šumskoj cesti, a nastaviti pješice po planinarskoj stazi. Za te kombinacije razumno je savjetovati se s dežurnim planinarima. Zainteresirani mogu otići biciklom ili autom na kupanje do jezera Kruščica kod Kosinja.
Od tog jezera se šumskom cestom preko Donjeg Kosinja može doći na asfaltiranu cestu Krasno-Otočac i njome desno navratiti u selo Kuterevo, u kojem se nalazi utočište za izgubljenu medvjeđu siročad. Najaviti se može na telefone 053 799 222, 091 583 5412 i 091 540 2322. Vrijeme hranjenja je u 9, 12, 15, i 18 sati. Ulaznicom ustvari donirate hranu za male medvjediće. Kuterevo je poznato i po majstorskoj izradi predmeta od drveta, koji se mogu kupiti i kao suveniri. Moguće je dobiti i smještaj s prehranom u gostionici Butina, telefon 098 1917 941 i 053 799 155. Na Alan se vozilom možete vratiti od Kutereva preko sela Krasno. Na raskrižju u Krasnom skreće se lijevo cestom za Štirovaču. U Krasnom se u mjesnoj sirani preporuča kupiti poznati lokalni sir škripavac i ostale sirove u običnom ili prikladnom pakovanju za poklon. Naravno, moguć je i obratni pravac kretanja.
Buljma [kružna grebenska staza] (vrh 1451 m). Oko 1.30 sati hoda. Ovo je kratak izlet bez većih uspona, a s lijepim pogledom na more od Kornata do iza Istre te dolinu Mirova s druge strane. Od Kuće cestom uzbrdo do Premužićeve staze na Kosici. Desno iza spomenika Premužićevom stazom kroz bukovu šumu na jug. Staza izbija na travnati obronak Mirova i dolazi do odvojka za greben Buljme. Na tom račvanju desno gore po markaciji na sam greben i njime po oznakama do samoga vrha. S vrha se vidi alanska livada i cesta za PK Alan. Spustiti se u pravcu nje po uočljivoj nemarkiranoj stazi koja po travnatom obronku vodi rubom šume. Do Kuće ima još oko 15 minuta. Na grebenskom dijelu puta je veća izloženost ponekad prilično snažnoj buri ili jakom suncu pa se treba shodno tome opremiti. (Radoznali mogu kliknuti foto-prilog "Alanska livada" i "Poskok i sova").
Zečjak (vrh 1622 m), oko 2 sata. Od Kuće cestom uzbrdo do Premužićeve staze na Kosici. Desno iza spomenika Premužićevom stazom kroz bukovu šumu na jug. Dolazi se na travnati obronak Mirova i samo malo dalje od desnog odvojka za grebensku stazu Buljme napušta kod sedla Premužićevu stazu lijevo preko travnjaka u bukovu šumu. Dalje markacijama šumom uzbrdo. Poslije dosta vremena staza izbija u pojas kosodrvine klekovine i nakon nekoliko "lažnih" vrhova izbija na Zečjak koji je označen improviziranim križem. Zečjak je drugi vrh po visini u Srednjem Velebitu, odmah iza Šatorine. Pruža se pogled prema Šatorini te Južnom i Sjevernom Velebitu. Vide se i jadranski otoci. Vratiti se može istim putem, ili tko je poduzetniji preko Bendžijeva grebena i Kite i dolje na vrh prijevoja Veliki Alan, te dalje lijevo cestom do kuće, što je vremenski slično prvoj varijanti.
Štokić duliba (planinski travnjaci). Oko 2 sata hoda. Cestom uzbrdo do Premužićeve staze na Kosici. Desno iza spomenika Premužićevom stazom kroz bukovu šumu na jug. Staza izbija na travnati obronak Mirova i nešto dalje od odvojka za Zečjak preko sedla blago nizbrdo. Na travnjaku prije novog uspona nazire se staza koja vodi polulijevo u bukovu šumu. Na nju upozorava putokaz u stijeni pored puta. Po ulasku u šumu slijediti uočljivu stazu. Druge nema, pa markacija nije potrebna. Nakon oko sat vremena, lijevo niže naziru se travnjaci Štokić dulibe (nekoliko ruševina bivših pastirskih nastambi i cisterni). Tu treba sići sa staze koja se nešto kasnije rasplinjuje i kroz šumu (što ranije to bolje) krenuti na krasne i puste travnjake. Pravo mjesto za one koji žele mir i osamu. Povratak istim putem, ili jedva uočljivim nastavkom staze poludesno gore na Premužićevu stazu i njom desno podno Visibabe natrag.
Kita (vrh 1573 m). Oko 1,45 hoda od Kuće ili 1 sat od Prosike (vrh prijevoja Veliki Alan). Od Kuće cestom uzbrdo, pa dalje ponad Mirova i pored cestovnog raskrižja na travnjaku Tudorevo (odvojak za V. Lubenovac) nastaviti njome još 10 minuta uzbrdo kroz bukovu šumu. Stiže se na sam vrh cestovnog prijevoja. Dalje po putokazu i markaciji desno iza Ljubičina groba kroz šumu postepeno gore do travnjaka. Dalje markacijom lijevom stranom uz rub šume pa kroz nju i jedan proplanak još dvadesetak minuta do vrha. Vrh je travnat s krasnim pogledom na Bilenski padež i ostale bliže i dalje vrhove. Put je vrlo ugodan i nije odviše strm. Povratak istim putem ili za ambicioznije još oko tri sata preko Zečjaka do Alana.
Goljak (vrh 1605 m). Oko dva sata hoda od Kuće ili 1,15 sati od vrha cestovnog prijevoja Veliki Alan (Prosika) ili isto toliko od Grebališta na cesti za V. Lubenovac. Postoje dakle dva pristupa. Lubenovačkom cestom do Grebališta, gdje se kod putokaza s desne strane odvaja markacija za Goljak (još oko 1 sat), ili od Velikog Alana (Prosike) kod putokaza lijevo uzbrdo kroz šumu na prostrane travnjake i po markaciji iznad, ili kroz jamu snježnicu, na travnati vrh iza četvrtaste kamene čeke. S tog vrha preko uglavnom travnatog sedla na sam Goljak, koji je veće visine. Na sedlu nema markacije, jer je nepotrebna. Lijepi vidici na V. Kozjak, Kitu, Bilenski padež kao te na okolne i daleke vrhove. Povratak istim putem ili varijantom kojom se nije došlo. Na silasku pripaziti na razdvajanje markacija nešto niže pri kraju travnjaka.
Alančić (vrh 1611 m). Oko 1 sat hoda. Kraticom od Kuće po markiranoj stazi uzbrdo bukovom šumom 10-15 minuta do Premužićeve staze. Po njoj lijevo šumom i poslije oštre desne okuke, prateći markaciju do travnjaka pod Alančićem. Po izlasku iz šume putokaz upućuje lijevo od Premužićeve staze. Dalje slijediti travnati hrbat Alančića do samog vrha još oko 15 minuta. Taj zadnji dio nema markaciju, jer nije potrebna. S vrha je lijep vidik na sve strane. Povratak istim putem. (Radoznali mogu pogledati sliku velebitskog vuka - Vuk Lik i priču o njemu).
Seravski vrh (1629 m). Sat i pol hoda. Prvi dio kao za Alančić, i na odvojku za Alančić ne lijevo nego nastaviti Premužićevom stazom k sjeveru. Njome još oko 45 minuta prvo travnjakom, zatim bukovom šumom i ponovo travnjakom, dok se ne stigne do odvojka za Seravski vrh do kojeg je još oko 10 minuta. Pruža se lijep pogled od Rijeke do Dugog otoka. Povratak istim putem ili nastaviti Premužićevom stazom još malo pa skrenuti po markiranoj stazi za Veliki Lubenovac podno Krajačeva kuka do kojega također vodi markirani odvojak. U tom slučaju još oko 2,30 hoda preko V. Lubenovca do PK Alan. ( "Osjak na travnatoj padini" i "Velebitski travnjaci").
Veliki Lubenovac (pitoreskni planinski travnjaci i izgorjelo planinarsko sklonište). Šest km, uglavnom šumskom cestom. Od Kuće cestom uzbrdo pored spomenika na Kosici i do cestovnoga križanja za Veliki Lubenovac na travnjacima Tudoreva. Tu skrenuti na šumsku cestu za V. Lubenovac i dalje pratiti putokaze i na kraju markaciju koja vodi do izgorjela skloništa s vodom. Put je dobro označen putokazima. Povratak istim putom ili od bivšeg skloništa preko travnjaka na zapad markiranim putem u šumu i uzbrdo pored Krajačevog kuka na Premužićevu stazu. Njome lijevo još oko 1,45 sati do PK Alan. Ta varijanta traje oko 3,30 sati hoda. (Fotografija medvjeđe obitelji s Lubenovačkih vrata "Mede").
Rossijevo sklonište (1580 m), Crikvena (vrh 1641 m) i jama Varnjača (-100 m). Oko 3-3,30 sati hoda. Premužićevom stazom kako je opisano za Seravski vrh, te njome nastaviti dalje. Nakon prvoga desnog odvojka za V. Lubenovac i Krajačev kuk, slijedi još jedan desni za Krajačev kuk, no ide se dalje Premužićevom stazom u pravcu sjevera. Put sada ide bukovom šumom i nakon kraćeg vremena prolazi pored Crikvene (1641 m). Nezaobilazno je popeti se lijevo gore kroz stijenu, jer je na vrhu koji je samo 4-5 minuta udaljen nagrada, lijep vidik na cijelokupne Rožanske kukove i na more. Pola sata dalje po Premužićevoj stazi (eventualno razgledavanje impozantne jame Varnjače, 100 m duboke snježnice, preporuka je da se razgleda u društvu, a i markacija je već slaba) stiže se do Rossijeve kolibe. Na vodu u njoj je nepouzdano računati. Povratak je moguć istim putem, ili malo natrag preko V. Lubenovca ispod Krajačeva kuka (oko sat i pol više), a može se i od Rossijeve kolibe sjeverozapadno dolje prema moru do uzdužne markirane primorske staze i njome lijevo preko zanimljivih predjela s lijepim vidicima natrag do Alana. Ta interesantna tura traje oko 3 sata hoda dulje i traži malo bolju kondiciju. U Rossijevu skloništu se može i prenoćiti pa drugi dan krenuti bilo kojom varijantom natrag. ( "Rossijevo skloniste").
Veliki Kozjak (vrh 1629 m). Od Kuće uzbrdo cestom za travnjake Tudoreva i na raskrižju lijevo za Veliki Lubenovac. Slijediti cestu do račvanja za Vranjkovac. Vranjkovačkom cestom još nepun kilometar do označenog odvojka markirane planinarske staze. Njome u bukovu šumu postepeno uzbrdo i oko travnate vrtače kroz stijene na sam vrh. Stijene su atraktivne za penjače. Pruža se prekrasan vidik na V. Lubenovac, Goljak, Rožanske i Hajdučke kukove te na mnoge bliže i dalje vrhove. Put je dobro označen. Povratak istim putem ili preko V. Lubenovca na Premužićevu stazu i njome lijevo do Alana, što je za oko 2,30 sata više hodanja.
Šatorina (najviši vrh Srednjeg Velebita, 1624 m), 5-6 sati hoda. Od Kuće uzbrdo cestom do Premužićeve staze na Kosici i njome desno. Poslije račvanja za Buljmu, Zečjak i Štokić dulibu do odvojka za Šatorinu. Cijeli put su od Kosice za svaku pohvalu markirali i uredili članovi slavonskog PD Dilj iz Slavonskog Broda. Dalje bukovom šumom do račvanja za Dokozinu plan i Šatorinu. Na račvanju desno još oko 1 sat do vrha. S impozantnog vrha u obliku šatora s travnate se glavice otvara vidik na sve strane prema Južnom i Sjevernom Velebitu, od Svetog brda i Vaganskog vrha do Malog Rajinca i kukova. Pod šumovitim obronkom se lijepo naziru Borovački i Jovanovića padež na Štirovači. Najbolje se vratiti istim putem. Dobra je i kombinacija prići vozilom šumskom cestom na Dokozinu plan i nastaviti markiranim putem pješice još oko 1 sat do vrha. Moguće je i spustiti se sa Šatorine preko Težakovca za Kuginu kuću, prenoćiti u njoj i drugi dan preko Štirovače krenuti bez žurbe natrag. No to je onda već dvodnevni izlet.
Štirovača (planinski travnjaci, krasne crnogorične šume i poznati jak izvor izvrsne vode). Uglavnom cestom 12 km. Oko 2 sata hoda. Od Kuće cestom uzbrdo i dalje do vrha prijevoja Veliki Alan. Može varijanta cestom dalje ili lijevo od Ljubičina groba (vidljiv na prijevoju desno) kroz bukovu šumu dolje na slijepu šumsku cestu na drugoj strani duboke travnate depresije Bilenskog padeža. Njome lijevo i njegovim usjekom na kraju, gore na sedlo gdje se dolazi na šumsku cestu za Dokozinu plan u blizini rampe na cestovnom raskrižju. Dalje njome pored travnjaka Dundović padeža. Odmah iza Dundović padeža odvaja se od ceste polulijevo, blago nadolje usjek jugoistočno kroz šumu, i malo kasnije strmije, stjenovitije dolje do travnjaka Štirovače. Ova malo kraća varijanta je samo djelomice markirana starom markacijom. Sigurnije je na kraju Bilenskog padeža na cesti kod rampe nastaviti dalje cestom za (Mrkvište) Štirovaču i kad se stigne do asfalta kod barake na Mrkvištu, njime desno dolje još tri km do asfaltirana račvanja, te do izvora desno još stotinjak metara. Od Mrkvišta je moguće kratiti serpentine konjskom stazom prema izvoru. Povratak je istim putem, ili za dobre hodače preko Jovanovića padeža markiranim planinarskim putem na Dokozinu plan, dalje lijevo cestom do račvanja za Šatorinu i Premužićevu stazu, te na tom račvanju desno kroz bukovu šumu za Premužićevu stazu i njome desno do Alana. Ova varijanta povratka traje oko 7 sati hoda. Markacija između Dokozine i odvojka za Šatorinu je djelomice uništena zbog produžetka ceste. Kad se ide njome, treba pojačano paziti na ponovni priključak na markaciju koja na jednom mjestu prelazi cestu. Produžena cesta od Dokozine plana se nešto kasnije račva u dva kraka duga oko 2 km. Desni krak vodi u pravcu Ograđenice i na jednom proširenju križa markaciju Šatorina-Premužićeva. Malo dalje cestom i polulijevo od ceste odvaja se markirana staza za sklonište na Ograđenici do kojeg je još oko 1 sat hoda. ( "Štirovački izvor", "Štirovačka jela na panju", "Štirovačka šuma").
Zelengrad, Struge (zanimljive stijene s dobrim vidikom i napušteni ljetni pastirski stanovi). Od Alana oko 1 sat i 15 minuta uzdužnom Primorskom stazom na sjever u pravcu Siče. Staza je poznata po obilju biljnih vrsta. Naizmjenice vodi bukovom šumom s nešto crnogorice i travnjacima. Nakon dolaska na oveći travnjak, s lijeve strane su uzduž njega stijene na koje se lako dođe, jer prave vertikale su na suprotnoj strani okrenute k moru pa čine neku vrstu goleme police ili balkona. Iznimno dobar pogled s lijepim vidikom na jadranske otoke i niže padine. Idući dalje još oko 15 minuta, stiže se do napuštenih pastirskih stanova Struga. Zanimljivo je da je još prije drugog svjetskog rata u jednoj od kuća bilo sklonište Hrvatskoga planinarskog društva. Fotografija se može vidjeti u knjizi koja je u biblioteci PK Alan. Natrag se može vratiti istim putem ili u konzultaciji s kartom i dežurnim na Alanu preko Alančića ili Premužićevom (malo avanture). U tom slučaju treba se vratiti natrag do početka travnjaka i kod početka šume bivšom (nemarkiranom) pastirskom stazom lijevo gore kroz šumu na travnjake sjeverno od Alančića. Visinska razlika je oko 200 m do vrha Alančića. Nije preporučljivo ići po magli bez kompasa.
PLANINARSKI IZLETI:
Buljma [kružna grebenska staza] (vrh 1451 m). Oko 1.30 sati hoda. Ovo je kratak izlet bez većih uspona, a s lijepim pogledom na more od Kornata do iza Istre te dolinu Mirova s druge strane. Od Kuće cestom uzbrdo do Premužićeve staze na Kosici. Desno iza spomenika Premužićevom stazom kroz bukovu šumu na jug. Staza izbija na travnati obronak Mirova i dolazi do odvojka za greben Buljme. Na tom račvanju desno gore po markaciji na sam greben i njime po oznakama do samoga vrha. S vrha se vidi alanska livada i cesta za PK Alan. Spustiti se u pravcu nje po uočljivoj nemarkiranoj stazi koja po travnatom obronku vodi rubom šume. Do Kuće ima još oko 15 minuta. Na grebenskom dijelu puta je veća izloženost ponekad prilično snažnoj buri ili jakom suncu pa se treba shodno tome opremiti. (Radoznali mogu kliknuti foto-prilog 
Kita (vrh 1573 m). Oko 1,45 hoda od Kuće ili 1 sat od Prosike (vrh prijevoja Veliki Alan). Od Kuće cestom uzbrdo, pa dalje ponad Mirova i pored cestovnog raskrižja na travnjaku Tudorevo (odvojak za V. Lubenovac) nastaviti njome još 10 minuta uzbrdo kroz bukovu šumu. Stiže se na sam vrh cestovnog prijevoja. Dalje po putokazu i markaciji desno iza Ljubičina groba kroz šumu postepeno gore do travnjaka. Dalje markacijom lijevom stranom uz rub šume pa kroz nju i jedan proplanak još dvadesetak minuta do vrha. Vrh je travnat s krasnim pogledom na Bilenski padež i ostale bliže i dalje vrhove. Put je vrlo ugodan i nije odviše strm. Povratak istim putem ili za ambicioznije još oko tri sata preko Zečjaka do Alana.
Alančić (vrh 1611 m). Oko 1 sat hoda. Kraticom od Kuće po markiranoj stazi uzbrdo bukovom šumom 10-15 minuta do Premužićeve staze. Po njoj lijevo šumom i poslije oštre desne okuke, prateći markaciju do travnjaka pod Alančićem. Po izlasku iz šume putokaz upućuje lijevo od Premužićeve staze. Dalje slijediti travnati hrbat Alančića do samog vrha još oko 15 minuta. Taj zadnji dio nema markaciju, jer nije potrebna. S vrha je lijep vidik na sve strane. Povratak istim putem. (Radoznali mogu pogledati sliku velebitskog vuka - 
Veliki Lubenovac (pitoreskni planinski travnjaci i izgorjelo planinarsko sklonište). Šest km, uglavnom šumskom cestom. Od Kuće cestom uzbrdo pored spomenika na Kosici i do cestovnoga križanja za Veliki Lubenovac na travnjacima Tudoreva. Tu skrenuti na šumsku cestu za V. Lubenovac i dalje pratiti putokaze i na kraju markaciju koja vodi do izgorjela skloništa s vodom. Put je dobro označen putokazima. Povratak istim putom ili od bivšeg skloništa preko travnjaka na zapad markiranim putem u šumu i uzbrdo pored Krajačevog kuka na Premužićevu stazu. Njome lijevo još oko 1,45 sati do PK Alan. Ta varijanta traje oko 3,30 sati hoda. (Fotografija medvjeđe obitelji s Lubenovačkih vrata 
Veliki Kozjak (vrh 1629 m). Od Kuće uzbrdo cestom za travnjake Tudoreva i na raskrižju lijevo za Veliki Lubenovac. Slijediti cestu do račvanja za Vranjkovac. Vranjkovačkom cestom još nepun kilometar do označenog odvojka markirane planinarske staze. Njome u bukovu šumu postepeno uzbrdo i oko travnate vrtače kroz stijene na sam vrh. Stijene su atraktivne za penjače. Pruža se prekrasan vidik na V. Lubenovac, Goljak, Rožanske i Hajdučke kukove te na mnoge bliže i dalje vrhove. Put je dobro označen. Povratak istim putem ili preko V. Lubenovca na Premužićevu stazu i njome lijevo do Alana, što je za oko 2,30 sata više hodanja.
Šatorina (najviši vrh Srednjeg Velebita, 1624 m), 5-6 sati hoda. Od Kuće uzbrdo cestom do Premužićeve staze na Kosici i njome desno. Poslije račvanja za Buljmu, Zečjak i Štokić dulibu do odvojka za Šatorinu. Cijeli put su od Kosice za svaku pohvalu markirali i uredili članovi slavonskog PD Dilj iz Slavonskog Broda. Dalje bukovom šumom do račvanja za Dokozinu plan i Šatorinu. Na račvanju desno još oko 1 sat do vrha. S impozantnog vrha u obliku šatora s travnate se glavice otvara vidik na sve strane prema Južnom i Sjevernom Velebitu, od Svetog brda i Vaganskog vrha do Malog Rajinca i kukova. Pod šumovitim obronkom se lijepo naziru Borovački i Jovanovića padež na Štirovači. Najbolje se vratiti istim putem. Dobra je i kombinacija prići vozilom šumskom cestom na Dokozinu plan i nastaviti markiranim putem pješice još oko 1 sat do vrha. Moguće je i spustiti se sa Šatorine preko Težakovca za Kuginu kuću, prenoćiti u njoj i drugi dan preko Štirovače krenuti bez žurbe natrag. No to je onda već dvodnevni izlet.
