Dobro došli na internet stranice planinarske kuće Alan!
Planinarska kuća Alan smještena je na rubu bukove šume na primorskom početku najvišeg velebitskog cestovnog prijelaza Velikog Alana, na nadmorskoj visini od 1340 m. Njome upravlja Planinarsko-orijentacijski klub Sljeme, preko svoje Komisije za gospodarstvo. Od sredine lipnja do kraja rujna organizirano je trajno dežurstvo, a do početka studenog dežurstva za vikende. U periodu bez dežurstava kuća je otvorena kao sklonište s najnužnijom opremom. Uobičajeno se radi za veće blagdane i po dogovoru s dežurnim planinarima. Najava veće grupe i podrobnije informacije mogu se dobiti na nekom od telefona dežurnih planinara.
Kuća je brvnara na kat. Na katu je 5 soba s 46 ležaja. Preporučuje se donijeti vlastite vreće za spavanje, a ukoliko ih netko nema, postoji dovoljno pokrivača koji su potrebni i usred ljeta, jer je noćna temperatura 12-14 stupnjeva. U prizemlju je opremljena kuhinja gdje se može pripremiti i konzumirati vlastita donesena hrana i piće. Iza kuće je cisterna. U ljetnoj sezoni voda je provedena u kuhinju. Poželjno je koristiti je vrlo štedljivo tako da dostane i za one koji dolaze poslije. Voda za održavanje osnovne higijene je osigurana na dva mjesta pored kuće. Nema električne struje. Rasvjeta je inače svijećama ili plinska. Na katu nije dopuštena upotreba svijeća i otvorenog plamena zbog opasnosti od požara. Koriste se baterijske svjetiljke. Pored kuće ima nekoliko parkirnih mjesta, a veća vozila mogu se okrenuti malo niže na alanskoj livadi. Planinarska kuća Alan ima u ponudi razne osvježavajuće napitke, te jednostavna jela po dogovoru i mogućnosti. Za nju se za opće dobro brine planinarsko društvo, kao neprofitna udruga. Održava se amaterskim radom grupe dežurnih planinara, i dobrovoljnim prilozima.
Kuća doduše nema struje, ali ima knjižnicu s fondom od oko 150 doniranih knjiga, koje su na raspolaganju posjetiteljima.
Vrijedno je spomenuti da se u okolici PK ALAN može vidjeti više od 150 vrsta ptica, od sura orla do malena crvendaća. Sam Velebit je oko 50% bogatiji biljnim vrstama nego na primjer cijela Velika Britanija. Pravi je ornitološki i botanički raj. Od strane UN-a je zbog svojih šuma i čistog zraka proglašen svjetskim rezervatom biosfere. Planina je izgrađena od najdebljih i najprostranijih naslaga kamena vapnenca (krede) na planeti, kao i gotovo cijela obala Jadranskog mora, pa je puna kamenih fosila koji su davno činili dno pramora. Zbog poroznoga kamena teren je pun bizarnih kamenih oblika koje je napravila voda, te se samo na njih može ispucati nekoliko filmova. Na području Nacionalnog parka, a i mnogo šire, zastupljene su gotovo sve europske vrste divljači, od medvjeda i risa, vuka, lisice, muflona, jelena, divokoza, zeca do raznih vrsta gmazova, guštera, kukaca i endemičnih novootkrivenih vrsta iz kilometarski dubokih jama. Pejzažne vrijednosti Velebita su najviše klase. Uz hodanje, razne vrste lova kamerom imaju visok prioritet. Nezaobilazno je ponijeti što bolju opremu za razne vrste snimanja i uzeti si vrijeme za to. S obzirom da je Velebit uglavnom nenaseljen, na njemu su još uvijek relativno velika prostranstva nedirnute prirode u kojima se uz dužno poštovanje prema njoj može uživati u njezinu jednostavnom opuštajućem miru. Moguće je da danima ne sretnete drugog čovjeka. Tu se još uvijek glasa iskonska tišina. Čuje se glas planine. Nešto nam govori. Tko to čuje, vraća se ponovo.
Planinarska kuća ALAN nalazi se usred Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, te je ujedno i informativni i kontrolni punkt Nacionalnog parka. Ekološki standardi su u prvom planu. Dežurni planinari se i ovim putem od srca zahvaljuju posjetiteljima na iskazanoj brižnosti glede neodbacivanja papirića i ambalaže u okolicu te čuvanja bilja.
ovijest kuće - Kuća je građena 1957. kao lugarnica za potrebe Šumarije Jablanac u sklopu projekta izgradnje industrijske žičare, kojom su se obrađeni trupci s Alana slali do mora, u Stinicu pored Jablanca, te brodom otpremali dalje. Žičara je bila britanski kredit u vidu opreme ondašnjoj državi. U samo nekoliko godina pokazala se nerentabilna, jer zbog čestog velebitskog vjetra uglavnom nije radila. Preuzela ju je uprava kaznionice s Golog otoka. Na terasama pored lugarnice bilo je nekoliko drvenih baraka u kojima su boravili politički zatvorenici koji su radili pod paskom naoružanih stražara. Ubrzo se i od toga odustalo i nešto kasnije bio je rasformiran i sam Kazneno-popravni zavod Goli otok. Barake su srušene, a lugarnica je ostala na milost planini koja ju je ubrzano rastakala. U dogovoru sa Šumarijom Senj počela se koristiti alanska lugarnica (Šumarija Jablanac je u međuvremenu rasformirana) u planinarske svrhe. Ključ "novog" planinarskog skloništa bio je godinama kad Dane Vukušića, koji je ljeti sa suprugom boravio u svojoj kući na obližnjem Mirovu, pored sada već napuštenoga staroga planinarskog skloništa, no lugarnica je ustvari uvijek bila otključana. Nije bilo nikakve ozbiljnije brige za kuću te je ona sve više propadala. Sredinom osamdesetih, tijekom ljetnoga godišnjeg odmora, počeo je u njoj dežurati ondašnji pročelnik Gospodarske komisije HPS-a s obitelji, i još neki volonteri. Nakon nekoliko godina krenula su sad već organizirana dežurstva planinara u smjenama tijekom cijeloga ljeta.
Planinarska kuća Alan smještena je na rubu bukove šume na primorskom početku najvišeg velebitskog cestovnog prijelaza Velikog Alana, na nadmorskoj visini od 1340 m. Njome upravlja Planinarsko-orijentacijski klub Sljeme, preko svoje Komisije za gospodarstvo. Od sredine lipnja do kraja rujna organizirano je trajno dežurstvo, a do početka studenog dežurstva za vikende. U periodu bez dežurstava kuća je otvorena kao sklonište s najnužnijom opremom. Uobičajeno se radi za veće blagdane i po dogovoru s dežurnim planinarima. Najava veće grupe i podrobnije informacije mogu se dobiti na nekom od telefona 
Vrijedno je spomenuti da se u okolici PK ALAN može vidjeti više od 150 vrsta ptica, od sura orla do malena crvendaća. Sam Velebit je oko 50% bogatiji biljnim vrstama nego na primjer cijela Velika Britanija. Pravi je ornitološki i botanički raj. Od strane UN-a je zbog svojih šuma i čistog zraka proglašen svjetskim rezervatom biosfere. Planina je izgrađena od najdebljih i najprostranijih naslaga kamena vapnenca (krede) na planeti, kao i gotovo cijela obala Jadranskog mora, pa je puna kamenih fosila koji su davno činili dno pramora. Zbog poroznoga kamena teren je pun bizarnih kamenih oblika koje je napravila voda, te se samo na njih može ispucati nekoliko filmova. Na području Nacionalnog parka, a i mnogo šire, zastupljene su gotovo sve europske vrste divljači, od medvjeda i risa, vuka, lisice, muflona, jelena, divokoza, zeca do raznih vrsta gmazova, guštera, kukaca i endemičnih novootkrivenih vrsta iz kilometarski dubokih jama. Pejzažne vrijednosti Velebita su najviše klase. Uz hodanje, razne vrste lova kamerom imaju visok prioritet. Nezaobilazno je ponijeti što bolju opremu za razne vrste snimanja i uzeti si vrijeme za to. S obzirom da je Velebit uglavnom nenaseljen, na njemu su još uvijek relativno velika prostranstva nedirnute prirode u kojima se uz dužno poštovanje prema njoj može uživati u njezinu jednostavnom opuštajućem miru. Moguće je da danima ne sretnete drugog čovjeka. Tu se još uvijek glasa iskonska tišina. Čuje se glas planine. Nešto nam govori. Tko to čuje, vraća se ponovo.
ovijest kuće - Kuća je građena 1957. kao lugarnica za potrebe Šumarije Jablanac u sklopu projekta izgradnje industrijske žičare, kojom su se obrađeni trupci s Alana slali do mora, u Stinicu pored Jablanca, te brodom otpremali dalje. Žičara je bila britanski kredit u vidu opreme ondašnjoj državi. U samo nekoliko godina pokazala se nerentabilna, jer zbog čestog velebitskog vjetra uglavnom nije radila. Preuzela ju je uprava kaznionice s Golog otoka. Na terasama pored lugarnice bilo je nekoliko drvenih baraka u kojima su boravili politički zatvorenici koji su radili pod paskom naoružanih stražara. Ubrzo se i od toga odustalo i nešto kasnije bio je rasformiran i sam Kazneno-popravni zavod Goli otok. Barake su srušene, a lugarnica je ostala na milost planini koja ju je ubrzano rastakala. U dogovoru sa Šumarijom Senj počela se koristiti alanska lugarnica (Šumarija Jablanac je u međuvremenu rasformirana) u planinarske svrhe. Ključ "novog" planinarskog skloništa bio je godinama kad Dane Vukušića, koji je ljeti sa suprugom boravio u svojoj kući na obližnjem Mirovu, pored sada već napuštenoga staroga planinarskog skloništa, no lugarnica je ustvari uvijek bila otključana. Nije bilo nikakve ozbiljnije brige za kuću te je ona sve više propadala. Sredinom osamdesetih, tijekom ljetnoga godišnjeg odmora, počeo je u njoj dežurati ondašnji pročelnik Gospodarske komisije HPS-a s obitelji, i još neki volonteri. Nakon nekoliko godina krenula su sad već organizirana dežurstva planinara u smjenama tijekom cijeloga ljeta.
